Prije nešto više od mjesec dana bili smo pozvani na jednu konferenciju. Glavne teme su bile rast i razvoj poduzetništva. S obzirom da su predavači i sudionici/poduzetnici bili iz cijele regije može se reći da je bila internacionalnog karaktera. Ozračje, manje-više pozitivno do trenutka kad nisu krenuli neformalni razgovori. Pogotovo kad su čuli da smo mi konzultanti, onda su krenula pitanja kako izlazimo na kraj s državnom upravom, bankama, raznim preprekama koje se nađu na putu ka realizaciji projekta, da li su klijenti/poduzetnici svjesni kroz šta sve moraju proći, koliko projekata uspješno realiziramo godišnje, da li u Hrvatskoj poduzetnički sektor zaista opada ili ipak ne, da li su mediji objektivni ili samo u ozračju općeg lošeg stanja većinom izvještavaju s lošim predznakom??

Nakon nekoliko kava i ugodnih razgovora sjedio sam na balkonu svoje hotelske sobe i malo prebirao po rečenicama i mislima izrečenim tog dana. Moj, mislim objektivni zaključak, koji se jednostavno nametnuo sam od sebe je „trava je uvijek zelenija s druge strane/kod susjeda“! I tako u krug…… Za „najzeleniju travu“ možemo se pobrinuti sami. Prvi korak je da se okrenemo prema sebi i ne gledamo u susjedovo dvorište. Sve što je potrebno da bismo imalo najljepšu travu u susjedstvu mislim da je svima poznato. To isto je potrebno za dobar i uspješan posao. Krenuti od pripreme, preko ustrajnosti do realizacije, odnosno željenih rezultata. Svakako da ćemo se vrlo rado savjetovati s onima koji su uspjeli ili onima koji nam mogu pomoći na putu da uspijemo i te savjete upotrijebili na našem putu da bismo jednostavnije i lakše napredovali i ostvarivali svoje ciljeve.

Koliko to može biti teško, razmišljam dok sjedim na balkonu? Prema dosadašnjim pokazateljima i našem dugogodišnjem iskustavu, JAKO! A zašto, mnogi će se pitati. Zato što je vrlo teško priznati da nam je potrebna pomoć, da ne znamo više dalje sami, da slijedeći korak prelazi naše dosadašnje znanje i sposobnosti. Jednostavnije je reći ja znam sve korake koji su potrebni za realizaciju, znam kako i na koji način ih prijeći, nitko ne zna taj posao kao što ga znam ja.  Slijed događaja? Puno bespotrebno učinjenih koraka, puno besmislenih sastanaka, puno bespovratno izgubljenog vremena.

Rezultat? Nerealiziran ili samo djelomično realiziran projekt, koji da bi se u potpunosti realizirao iziskuje barem da se još jednom sve ponovi, a da o frustraciji niti ne govorim. Ne treba posebno naglašavati da u takvim trenucima 99% poduzetnika pronalazi izgovore negdje drugdje. Odmah da naglasim, znam kroz što je potrebno proći do realizacije i znam da nije jednostavno. No, potrebno je pogledati u svoje dvorište i reći, ja dalje ne znam, trebam pomoć. Sigurno postoji netko tko zna barem malo bolje i više od mene. To sam po ne znam koji put uzeo kao pouku i zaključak ovakvih skupova. Na jednu stranu ono što smo naučili i dobili nove još konkretnije informacije, ali ono što se čuje i nauči u neformalnom dijelu kroz razmjenu iskustva također je vrlo vrijedno.

Svaka pomoć je dobro došla.

Autor: Borna Marković

Tekst je objavljen u časopisu “Bujština”