Odnekud poznata fraza? Nakon višemjesečnog ili čak (nažalost) višegodišnjem obilaženja, da ne kažem „obijanja“ banaka i pokušaja pronalaženja rješenja za redovno poslovanje dolazi „otrežnjenje“.

Klasičan hrvatski poduzetnik suočen sa realnošću dolazi do slijedećih zaključaka:

  • Nemam više obrtnog kapitala, niti vlastitih rezervi za nastavak poslovanja
  • Imam velika potraživanja od kupaca, ali i velike obaveze prema dobavljačima
  • Sve nekretnine su mi već pod hipotekom i moguće su u skoroj budućnosti ovrhe od strane one iste banke koja je bila tako dobar poslovni partner u „zlatna“ vremena
  • Novog ugovorenog, stabilnog posla nema na vidiku ili su pregovori tek u tijeku
  • Kreditni referenti nemaju sluha za moj problem

Neki poduzetnici će razmišljati u ovom smjeru:

Šta dalje i kako dalje? Što nudi država u ovakvim situacijama u smjeru  poticanja gospodarstva? Da li ja kao mali poduzetnik s nekoliko stalno zaposlenih ljudi uopće mogu išta dobiti kroz natječaje za državne potpore?

Dok će drugi zauzeti stav:

Ja sam vlasnik i direktor svoje firme, moja firma to sam ja, valjda ja najbolje znam kako riješiti svoje probleme… Kako više oni u banci ne razumiju o čemu ja pričam…..

I tako će u oba slučaju proći još nekoliko iscrpljujućih mjeseci do potpunog sloma posla, nažalost često i privatnog života.

Imao sam jednog klijenta. Imao je manju kvalitetnu građevinsku tvrtku s 8 stalno zaposlenih, te još 10 povremenih vanjskih suradnika. Tvrtka je s njim na čelu kvalitetno poslovala nekoliko godina, ugovarali su se naplativi poslovi, manje-više za cijenu izvođenja radova i materijala skoro da se nije pitalo, radnici su na vrijeme dobivali plaću. Sve je teklo dobro dok stvari funkcioniraju same od sebe uz neke sitne korekcije vlasnika.

S dolaskom krize manje tvrtke bi se već po samoj definiciji trebale brže adaptirati na novonastalu situaciju, vlasnička struktura bi trebala napraviti zaokret u poslovanja i postaviti nove pravce. Na taj način postiže se više dobrih aspekata:

  • Poslovanje opada, ali malo i kontrolirano
  • Novi zamah u poslovanju se događa dok je tvrtka još u vrlo dobroj likvidnosti
  • Zaposlenici tvrtke ne ostaju bez posla
  • Vlasnik tvrtke izbjegava veliku količinu stresa uzrokovanu sve lošijim poslovanje i gubitkom vlastite imovine

…. naravno da moj klijent nije postupio na taj način. Što je učinio? Gotovo pa NIŠTA. Tekuću likvidnost počeo je krpati vlastitom ušteđevinom. Kad je i taj izvor presušio, počeo se zaduživati najprije kod dobavljača, zatim kod banke (samo za tekuću likvidnost, ne cjelokupno restrukturiranje), a na kraju je posegnuo za zajmovima privatnih osoba po izrazito nepovoljnih uvjetima s vrlo kratkim rokom otplate uz zalog još ono malo preostalih neopterećenih nekretnina. Ne smijem nikako zaboraviti da je u međuvremenu tvrtku blokirala porezna uprava zbog neplaćenih doprinosa za djelatnike.

Poznato?

Preko preporuke čovjek je došao do mene tražeći spas. Već sam navikao da na prvom razgovoru stvari izgledaju skoro pa savršeno, samo fali jedan detalj, ne vidi se izlaz iz problema??!!

Cjelokupni sustav je kriv, od države, banaka, dobavljača, tete u vrtiću…. samo je on apsolutno u pravu ili ako ne baš on onda njegovi kolege i prijatelji udruženi s njim svakako su u pravu, ali njega jednostavno nitko ne razumije. Već je toliko puta u banci objašnjavao referentima što njemu treba, no oni ga uopće ne shvaćaju o čemu to priča tako da mu je sve to suludo i sada je došao k meni da mu riješim sve probleme u slijedećih nekoliko tjedana, ako već ne može u narednim danima???!!

U takvim situacija zaista se ne mogu suzdržati da ne iskomentiram kako meni zaista nije jasno zašto se ljudi godinama školuju i nakon toga još više godina rade da bi postali kvalitetni manageri, da ne kažem risk manageri ukoliko svatko tko osnuje tvrtku odmah po definiciji je najbolji manager, otprilike kao što je barem pola nacije najbolji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije za vrijeme nekog prvenstva…

Kao drugo, nadovezujući se na njegove uvažene kolege, raspuknuo bih se da se iskomentiram kako nikako ne mogu razumjeti zašto se ne ide šišati kod obližnjeg mesara ili kod kolege pekara.

Svaki projekt bez obzira koliko složen bio mora proći fazu kvalitetne pripreme i onda svaki, ali baš svaki će proći  i fazu financiranja, a za to se ipak treba obratiti osobama od struke.